Сетевая библиотекаСетевая библиотека
Psihologija Sreće Juan Moisés De La Serna PSIHOLOGIJA SREĆE SADA NADOHVAT RUKE SVIMA Juan Moisés de la Serna Prevodio: Barbara Vukovic Autorsko pravo © 2018 SADRŽAJ POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE (#uaf4df5f5-4e67-5a40-9d2b-6bbfe743ffaa) POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU (#ub23b1a97-dafe-562c-97ce-c52ed76de1a1) POGLAVLJE: NEURALNE OSNOVE SREĆE (#litres_trial_promo) POGLAVLJE: U POTRAZI ZA SREĆOM (#litres_trial_promo) POGLAVLJE: PREDNOSTI SREĆE (#litres_trial_promo) POGLAVLJE: KADA SREĆA IZOSTANE (#litres_trial_promo) ZAKLJUČCI (#litres_trial_promo) O Juanu Moisesu de la Serni (#litres_trial_promo) PREDGOVOR Govorimo li o sreći ona postaje iluzija, cilj u životu, neÅ¡to jako priželjkivano i u isto vrijeme prolazno, barem je tako mislimo li na idealiziranu sreću koja se prodaje u trgovinama, na televiziji ili radiju, ali sreća je neÅ¡to viÅ¡e od postizanja željenog cilja, to je svakodnevni napor da održimo to stanje, uostalom čemu težiti sreći ako ćemo ju kasnije izgubiti? U ovoj elektroničkoj knjizi upoznajemo se s najnovijim istraživanjima vezanima za sreću, Å¡to je sreća i kako ju postići, Å¡to se događa kada ju ne postignemo i kada se pojave poteÅ¡koće i prepreke za njezino ostvarenje. Sve je objaÅ¡njeno na jasan i jednostavan način s ciljem pružanja iskustva koje će nas obogatiti i pomoći nam u osobnoj potrazi za srećom: stvarnom, ostvarivom i dokučivom te ponad svega trajnom. POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE Prvo Å¡to treba znati o sreći jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da su emocije dio života bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim naÅ¡im poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda važnost njihova proučavanja. Teoretičare emocija možemo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira između pozitivnih i negativnih osjećaja i one koji ih smatraju viÅ¡edimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doživljajne, eskpresivne i fizioloÅ¡ke komponente. Emociju možemo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omogućuje da opaža i reagira na okolinu (na podražaj). Jednostavnije rečeno, možemo razmatrati tri moguća stanja: pozitivno (radost ili sreća), neutralno (ravnoduÅ¡nost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o načinu opažanja i reagiranja na okolinu. Takvo kronično stanje smatra se karakteristikom ličnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobičajeni način reagiranja na unutarnje ili vanjske podražaje. Razbijemo li kronična emocionalna stanja, primjećujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojačane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao Å¡to su opći anksiozni ili veliki depresivni poremećaj. Drugo stajaliÅ¡te smatra emociju adaptivnim procesom doživljajnog, fizioloÅ¡kog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podražaj koji može biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snažno utječe na način razmiÅ¡ljanja, kao i na organizam i ponaÅ¡anje. Obradu emocije možemo podijeliti u dva dijela: opažanje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doživljajni proces nižeg reda, u kojemu se opaža i procjenjuje emocionalni podražaj; dok drugi podrazumijeva doživljajni proces viÅ¡eg reda u kojemu se kontekstualizira ono Å¡to se opaža i tumači na temelju dosadaÅ¡njih iskustava. Čini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opažanja može ili ne mora uključivati emocionalno iskustvo. Å to se tiče odnosa između spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajaliÅ¡ta: - S jedne strane imamo zagovornike teorije da u određenim okolnostima emocije blokiraju i isključuju spoznaju, jer su to osjećajne vjeÅ¡tine i sposobnosti, karakteristike po kojima se ljudski rod razlikuje od jednostavnog matematičkog ili podaktovnog računalnog procesa. - Suprotno miÅ¡ljenje brani tezu da se ljudsko biće razlikuje od životinja po superiornim spoznajnim procesima, dodjeljujući emocije sekundarnim i iracionalnim procesima koji su gotovo uvijek nerazumni, tipični za životinje. - Treće stajaliÅ¡te smatra oba spoznajna procesa neovisnima, ali koji u određenim okolnostima djeluju zajedno. Postojanje perceptivno-mnemoničko emocionalnog kruga u ljudskom mozgu Å¡iroko je prihvaćeno gdje amigdala igra ključnu ulogu jer bilježi događaje emocionalnih podražaja. Tako informacija emocionalnog sadržaja ima znatno veću Å¡ansu da ćemo ju bolje pohraniti i zapamtiti za razliku od informacije neutralnog sadržaja. ViÅ¡estruka veza između amigdale i ekstrastrijatnih vidnih područja i hipokampusa omogućuje amigdali da prilagodi svoje djelovanje i olakÅ¡a perceptivne i mnemoničke zadaće u ovim područjima. Ipak, postoje dokazi koji ukazuju da je emocionalno učenje povezano s amigdalom vremenski ograničeno te da bi utjecaji na pamćenje mogli biti posljedica djelovanja drugih područja mozga, kao Å¡to je orbitofrontalni korteks. Kao Å¡to je već rečeno, radi se o krugu emocionalnog procesa koji je u suprotnosti sa specifičnim putem spoznajnog procesa. Čini se da se podražaji u emocionalnom krugu automatski grublje i brže analiziraju, prema konfiguracijskoj strategiji, a radi se o pojednostavljenoj komunikaciji koja sadrži važne informacije, neophodne za opstanak i pravilan razvoj unutar ekoloÅ¡ke niÅ¡e. Iz tog razloga, ove sposobnosti paralelnog procesa predstavljaju prednost kod preživljavanja u okolini budući da omogućuju pojedincu da istog trenutka izbjegne prijetnje i opasnosti, čak i prije obrade informacije u prefrontalnom korteksu. Vidimo da je emocionalni svijet složeniji nego Å¡to se to čini na prvi pogled. Kada govorimo o komponentama emocija, ovisno o tome na Å¡to se usredotočimo, možemo ih izdvojiti viÅ¡e ili manje; tako da kod prvog stajaliÅ¡ta možemo govoriti o tri izraza emocija: - NeurofizioloÅ¡ki, koji podrazumijeva sve neuralne puteve i strukture pojedinačno odgovorne za svaku od emocija, kao i vegetativne odgovore koji prat emocije poput vazokonstrikcije, tahikardije i ubrzanog disanja. - Ekspresivni, kod kojeg se tijelo pretvara u ogledalo emocija koje se manifestiraju nehotice kroz izraz lica i položaj ostatka tijela, napinjući ili opuÅ¡tajući određene miÅ¡iće koji mogu odavati ono Å¡to osjećamo, uključujući i pokuÅ¡aje skrivanja emocija. Isto tako, ova komponenta govori o tome Å¡to treba učiniti ili ne da bismo slijedili emociju tj. kako izraziti geste koje su reakcija na ponaÅ¡anje i način odnosa s drugima. - Doživljajni, koji ima viÅ¡e veze s osobnom ili tuđom percepcijom emocije tj. kako tumačiti subjektivno iskustvo osjećaja. Problem u ovom slučaju je aleksitimija kao posljedica neadekvatnog emocionalnog učenja, kada osoba nije u stanju prepoznati i ispravno protumačti vlastite i tuđe emocije. Stoga, sreća ne podrazumijeva isključivo neko prolazno stanje, već kao emocija uključuje i način razmiÅ¡ljanja, osjećanja i djelovanja tj. pojedinac se osjeća sretnim cijelim bićem. Opisujemo li osobine i značajke emocija, govorimo o njihovim komponentama: - Pozitivne emocije naspram negativnih, gdje su među prvima ljubav, nada, žudnja, suosjećanje, radost…a među negativnima bijes, mržnja, očaj, tuga…Sreća je bez sumnje u osnovi i po definiciji pozitivna emocija. - Emocije visoke i niske aktivacije, među prvima bi bile euforija, ljutnja, bijes…dok bi među drugima bile tuga, sjeta i ravnoduÅ¡nost…Sreća može biti jedno od najispunjivajućih iskustava s važnom komponentom aktivacije koja je slična euforiji. - Primarne emocije naspram sekundarnih, a među prvima su ljutnja, radost, strah i tuga, dok su među drugima ljubav, iznenađenje, sram i zazor. Kada govorimo o sreći, obično ju smatramo nečim primarnim i temeljnim u osobi, dok u stvarnosti viÅ¡e odgovara sekundarnoj emociji poput ljubavi. Prema Juanu Rofu, ocu psihosomatske medicine, kada smo sretni aktiviraju se važni dijelovi poput sjećanja, stvarajući lijepe uspomene na trenutak; izražavamo se i dijelimo to usmeno s onima u blizini; poboljÅ¡ava nam se miÅ¡ićni tonus i osjećamo se ugodno, zadovoljni tim trenutkom. Postoji li grupa miÅ¡ića koja pokazuje emocije i konkretno sreću onda su to miÅ¡ići lica koji služe kao najbolja posjetnica. Lice i njegovi izrazi postali su važan element koji se koristi za izražavanje emocija kao i njihovo prepoznavanje kod drugih i to do te mjere da novorođenčad viÅ¡e reagira na lice nego bilo koji drugi podražaj, stoga možemo reći da smo predodređeni za analizu lica. Lice ima viÅ¡e od trideset miÅ¡ića koje kontroliraju živci lubanje kao Å¡to su facijalni, okulomotorni, trohlearni ili trograni odakle mozak prima proprioperceptivne informacije potrebne za prepoznavanje vlastitih emocija i u isto vrijeme aktivira miÅ¡iće za njihov izražaj. Iako su određeni neki modeli emocionalnih izraza, čini se da postoji važna komponenta socijalnog učenja kod istih, na temelju proučavanja različitih kultura, ovisno o dijelu svijeta, ista emocija se može izraziti na različite načine. Unatoč tome, gotovo svi prepoznaju slijedeće karakteristike kod sreće: - Zakrivljenost crta lica unazad ili prema gore, podignuti obrazi, bore ispod donjih kapaka, bore u kutovima očiju, nazolabijalne bore. Važnost emocionalnog svijeta, koji ima osobitu ulogu u tome kako se osjećamo, nadilazi jednostavan odraz nas samih budući da od negativnih emocija možemo oboliti ako ih ne izražavamo. Unutarnji aktivacijski osjećaji, poput ushićenja ili ljutnje, jako uzbuđuju organizam mijenjajući njegovu budnost i uzrokujući da se ponaÅ¡amo na drugačiji način nego Å¡to je to uobičajeno; isto tako deaktivacijski osjećaji, poput boli ili tuge, smanjuju aktivnost organizma mijenjajući način razmiÅ¡ljanja i ponaÅ¡anje. Promjene u aktivno ili pasivno stanje, koje mogu uzrokovati promjene u jačini tjeskobe, disanja, boli i miÅ¡ićnog tonusa, utječu i na ciklus spavanja ili imunoloÅ¡ki sustav; stoga neÅ¡to prolazno neće imati velikih posljedica, ali ovakve konstantne emocije mogu uzrokovati psihosomatske probleme. Dakle, stanje psiholoÅ¡ke boli (boli) ili depresije može izazvati specifična tjeskobna stanja koja inače karakterizira stanje deterioracije slično melankoliji s plitkim i sporim disanjem, preosjetljivošću na vanjske podražaje kao Å¡to su svjetlo, zvukovi i bol te ih pojedinac osjeća intenzivnije zbog veće osjetljivosti na bilo koju vanjsku agresiju. Također se gubi interes za bilo kakvu tjelesnu aktivnost Å¡to rezultira smanjenim i slabijim miÅ¡ićnim tonusom. Osjećaj krivnje i bezvrijednosti koji prate ova stanja otežavaju san zbog razmiÅ¡ljanja o okolnostima koje su uzrokovale ovu bol ili depresiju zbog mozganja kojim se iznova ponavljaju iste negativne misli. Sve ono Å¡to sprječava dobar san ugrožava količinu i kvalitetu spavanja, a između ostalog slabi imunoloÅ¡ki sustav koji nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije tijekom noći. Potraje li to predugo, utjecat će sve dijelove organizma počevÅ¡i od imunoloÅ¡kog sustava. Kod aktivacijske emocije poput ushita ili ljutnje javljaju se visoke razine stresa zbog čega dobivamo lažni dojam jasnog razmiÅ¡ljanja, mislimo da nam je u tom trenutku sve jasno i da možemo donijeti bilo koju odluku bez da pogrijeÅ¡imo. U takvim stanjima dolazi do hiperventilacije, povećava se razina kisika u krvi, disanje je ubrzano i plitko i pažnja nam je ograničena: gubimo informacije koje bi nam u normalnom stanju svijesti mogle biti zanimljive. Isključujemo sve Å¡to nam nije osobni cilj i nismo toliko osjetljivi na fizičku i psihičku bol, miÅ¡ićni tonus se pretjerano aktivira Å¡to potiče nemir te kretanje s jednog mjesta na drugo. Visoke razine stresa utječu na količinu i kvalitetu sna i to zbog pretjerane aktivacije koja otežava rad imunoloÅ¡kog sustava, oporavak od ozljeda te proces učenja. Ako se takvo stanje ne promijeni, povećava se rizik od infekcija zbog oslabljenog imunoloÅ¡kog sustava, kao i postupne iscrpljenosti organizma s obzirom na poviÅ¡enu razinu tjeskobe te kolesterola u krvi. Iz tog razloga sreća ne može biti trajno atrofirano stanje pojedinca jer bi utjecala na zdravlje pojedinca zbog pretjeranog rada organizma. Zdrava sreća treba doći u pravo vrijeme, kada pojedinac može uživati u njoj i dijeliti ju s drugima, ali i koja se može vratiti na svoju osnovnu razinu gdje se tijelo može oporaviti od tog osjećaja kako bi vodio normalan život. Ali ne može svatko osjetiti sreću na isti način budući da to zahtijeva odgovarajući emocionalni razvoj. Tako da atrofija limbičkog sustava ispire život pojedinca, ne samo u emocionalnom pogledu već u svim segmentima. Isto tako, ljudi s visokim stupnjem aleksitimije teÅ¡ko će osjetiti i izraziti sreću, kod njih su vidljivi problemi u druÅ¡tvenim odnosima u trenutku donoÅ¡enja odluka budući da nisu u stanju prepoznati vlastite ni tuđe osjećaje. Zbog toga postaju druÅ¡tveno nesposobni budući da drugi u njihovoj blizini reagiraju na ključne emocionalne znakove koje oni nisu u stanju vidjeti i ispravno procijeniti te tako ostavljaju dojam da su hladni i udaljeni. Takvim ljudima limbički sustavu pravilno radi, ali nisu ga naučili poboljÅ¡avati, jednostavno su odbili svoju emocionalnu naredbu smatrajući to slabošću i beskorisnim. Aleksitimične osobe donose logične, hladne i proračunate odluke koje udovoljavaju svima i rijetko se donose, temelje se na procijeni za i protiv i najbolja odluka je ona koja se najviÅ¡e ističe te nema prostora za improvizaciju. To su ljudi kojima je isto čitaju li recept ili knjigu o pravu ili ljubavni roman jer im je svrha ista. Odlikuju ih osobine D-tipa ličnosti, hiperaktivni su, zahtjevni i imaju nisko samopoÅ¡tovanje. Ali ti ljudi su daleko od života bez emocija, kao Å¡to bismo pomislili, oni pate od prekida veze između unutarnjeg emocionalnog svijeta i njihovog vanjskog izraza gdje tijelo postaje sredstvo za iskazivanje emocija uzrokujući somatizaciju istih. Skloniji su psihosomatskim oboljenjima s pojavom ulceroznog kolitisa, peptičkog ulkusa, vaskularnih problemima koje prate hipertenzija ili koronarna bolest srca, kao i poremećajima raspoloženja kao Å¡to su depresija i anksioznost. Sve to zato Å¡to nisu u mogućnosti ispuhati se na drugi način, riječima, pisanjem ili jednostavno plakanjem. Istraživanje SveučiliÅ¡ta Banaras Hindu (Indija), čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu S.I journal of Projective Psychology and Mental Health, ispituje odnos zdravlja i aleksitimije. Za model je uzeto stotinu i pedeset odraslih osoba kod kojih je procijenjena razina aleksitimije, mentalnog zdravlja te proživljavanje pozitivnih i negativnih emocija. Rezultati su pokazali da je kod visoke razine aleksitimije veća vjerojatnost oboljenja od psiholoÅ¡kih poremećaja, djelomično objaÅ¡njeno anhedonijom kod aleksitimije, zbog čega se gubi pozitivno proživljavanje emocija favorizirajući tako značajna negativna iskustva. Zbog toga ljudi s visokom razinom aleksitimije ne samo da su izloženi većim tjelesnim zdravstvenim problemima kao Å¡to je pojava čira i drugi psihosomatski poremećaji, već su skloniji psiholoÅ¡kim poremećajima, a sve to zbog neadekvatnog razvoja emocionalne inteligencije. Ti ljudi, kao Å¡to je vidljivo iz rezultata istraživanja, imaju poteÅ¡koće u postizanju odgovarajuće razine sreće i to unatoč činjenici Å¡to su ostvarili mnoge ciljeve u svome životu. To su ljudi koji, untaoč tome Å¡to imaju sve, ne mogu biti sretni. POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU U ovom poglavlju opisane su različite varijante i podražaji koji potiču stanje sreće, uzevÅ¡i u obzir mnoge prednosti vezane za duÅ¡evno stanje i druÅ¡tvene odnose. Međutim, prvo treba pojasniti da je sreća apstraktni pojam koji je postao neÅ¡to čemu se neprestano teži i Å¡to je svrha danaÅ¡njeg druÅ¡tva. Suprotno onome Å¡to bismo pomislili, nema jedinstvene definicije, a kamoli načina postizanja tog stanja sreće. To znači da joÅ¡ uvijek postoje mnoge nepoznanice: kako se stvara, održava ili obnavlja to stanje nakon Å¡to ga izgubimo? Iz tog razloga provode se neprekidna istraživanja koja ispituju Å¡to to utječe na stanje sreće, ili drugim riječima: koji to čimbenici osiguravaju najveću sreće? To je bilo pitanje istraživanja koje je provelo SveučiliÅ¡te Istočne Karoline (SAD) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Europe Journal of Psychology. U istraživanju je sudjelovalo 109 odraslih osoba u dobi od 19 do 61 godine, od toga 66 žena, intervjuiranih putem interneta i plaćenih za sudjelovanje. Svatko je odgovorio na tri standardna upitnika, jedan o afektivnom stilu pod nazivom Affective Style Questionnaire, drugi o stilu duhovitosti pod nazivom Humor Style Questionnaire te posljednji u kojemu je ocijenjena subjektivna razina sreće sudionika pod nazivom Subjective Happiness Scale. Afektivni sti pokazuje kako se slažemo s drugima s emocionalnog stajaliÅ¡ta, može biti s povjerenjem ili nepovjerenjem, s velikoduÅ¡nošću ili nenaklonošću. Stil duhovitosti povezan je s načinom na koji gledamo na život, s humorom, ozbiljno ili gledamo sve crno… Subjektivna razina sreće je količina sreće koju doživljavamo u životu. Rezultati upućuju na vezu između afektivnog stila i stila duhovitosti te svega Å¡to je pozitivno povezano sa subjektivnom razinom sreće. Dakle, dovoljno je njegovati jedan od ova dva čimbenika, afektivni stil i stil duhovitosti, da bi se povećala razina subjektivne sreće sudionika i ljudi općenito. Rezultati koji su s druge strane bili očekivani, uzevÅ¡i u obzir da je na pojedinačan način pozitivan odnos između stila duhovitosti i sreće već sagledan tj. da vesela i razigrana osoba omogućuje sebi i drugima bolje opće stanje koje će prerasti u sreću. Kao Å¡to je već rečeno, sreća je struktura povezana s mnogim vanjskim i unutarnjim varijablama, ali u kojoj mjeri ovisi o razini samopoÅ¡tovanja kod pojedinca? Treba imati na umu da je samopoÅ¡tovanje struktura koja se formira od najranije dobi kroz pozitivna i negativna iskustva te upućuje na to kako pojedinac vidi samoga sebe tj. vlastiti odraz, bez obzira na unutarnju ili vanjsku stvarnost. Osoba s visokim samopoÅ¡tovanjem je u mogućnosti postići ciljeve koje si postavi, uporna je i bori se za ono Å¡to želi i kada naiđe na poteÅ¡koće doživljava ih kao testove ili pouke u životu koje treba prihvatiti i nastaviti dalje. Osoba s niskim samopoÅ¡tovanjem osjeća se inferiorno u odnosu na druge i nije u mogućnosti činiti isto ono Å¡to i drugi uključujući i ostvarenje vlastitih ciljeva te je jako ovisna o tuđem miÅ¡ljenju, teÅ¡ko podnosi frustracije i pretvara čak i najmanju poteÅ¡koću na putu u nepremostivu prepreku, Å¡to samo ojačava njezin osjećaj beskorisnosti. Iako su to ekstremni primjeri, svatko ima viÅ¡e ili niže samopoÅ¡tovanje i u skladu s njim stvara odnose s ljudima, kako na poslu tako i u privatnome životu. Međutim, ako se samopoÅ¡tovanje razvija s iskustvom, ono se može promijeniti s vremenom s obzirom na dobra ili loÅ¡a iskustva Å¡to omogućava da u istoj situaciji zauzmemo pozitivan ili destruktivan stav. Ali, da li je sreća izravno povezana sa samopoÅ¡tovanjem? To je pokuÅ¡ao istražiti Ured za studente s invaliditetom SveučiliÅ¡nog savjetovaliÅ¡nog centra SveučiliÅ¡ta u Nagoyi zajedno s Centrom za eksperimentalno istraživanje druÅ¡tvenih znanosti i Odsjekom za bihevioralne znanosti Fakulteta za humanističke znanosti (SveučiliÅ¡te u Hokkaidu) u Japanu, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Frontiers in Psychology. U istraživanju je sudjelovalo 537 mladih, od toga 176 djevojaka. 64% studenata bilo je na prvoj godini studija dok su ostali bili na drugoj godini. Svi su dobili standardni upitnik za procjenu sreće i samopoÅ¡tovanja kako bi se istražilo, putem Rosenbergove skale samopoÅ¡tovanja, postoji li veza između njih. Rezultati ukazuju da veza između sreće i samopoÅ¡tovanja varira ovisno o okolnostima kroz koje osoba mora proći, tako kada se suočavamo s nesigurnom situacijom i promjenom, kao Å¡to je primjerice početak studija gdje je sve novo, predmeti, profesori, kolege, fakultet… jača je veza između sreće i samopoÅ¡tovanja, Å¡to znači da će ljudi s visokim samopoÅ¡tovanjem biti sretniji od onih s niskim samopoÅ¡tovanjem. Kada je osoba u stabilnom okruženju, primjerice učenici druge godine koji već poznaju okolinu i u kojoj se snalaze, unatoč sitnim promjenama poput predmeta i nekih nastavnika, održavanje ostatka uvjeta slabi taj odnos čineći druge varijable važnijima u sreći tj. u stabilnom okruženju onaj tko ima visoko samopoÅ¡tovanje ne mora nužno biti najsretniji. Iako su rezultati jasni o vezi između samopoÅ¡tovanja i sreće, istraživanje je obavljeno u vrlo karakterističnom području akademske zajednice i u određenom razdoblju razvoja samopoÅ¡tovanja kao Å¡to je studentsko doba, kako bi se utvrdio ovaj odnos treba provesti nove analize u drugim sredinama i u drugim dobima, jer bi to moglo biti jednostavno samo obilježje mladih ljudi. Ovakav način analize sreće može se provesti u određenom sektoru kod određene populacije, poput mladih ljudi ili studenata, no sreća se može analizirati i na globalnoj razini. Jedan od najosjetljivijih pokazatelja kako stvari funkcioniraju u nekoj zemlji jest upravo kako se njegovi stanovnici osjećaju Å¡to se tiče sreće. Postoje mnogi pokazatelji za prepoznavanje zdravlja stanovnika neke zemlje u vezi s ljudskim resursima i dostupnim infrastrukturama kao Å¡to je primjerice tehnologija koriÅ¡tena u tom pogledu. Ali sreća kao vrlo osobna struktura ne može se mjeriti na ovaj način. Sigurno je da će svaka osoba na ulici dati jedinstvenu i posebnu viziju sreće. Za nekoga će to biti posao, drugima prijateljstvo ili slobodno vrijeme i tako ćemo dobiti onoliko odgovora koliko smo ljudi ispitali, znači može li se izmjeriti sreća neke zemlje? Uzmemo li u obzir da zemlju čine stanovnici, trebalo bi nekako procijeniti sreću svakog pojedinog stanovnika te zemlje. Конец ознакомительного фрагмента. Текст предоставлен ООО «ЛитРес». Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию (https://www.litres.ru/pages/biblio_book/?art=40851629&lfrom=334617187) на ЛитРес. Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.
КУПИТЬ И СКАЧАТЬ ЗА: 246.58 руб.